Fotografija predstavlja život kakav se svakodnevno sreće

Seoski život foto: Tamara Martinović

Fotografija su trenuci, život i san, pričanje priče. Vanvremenska i u isto vreme prizemna

Fotografski moto Tamare Martinović

 

Tamara Martinović je tridesetdvogodišnja amaterska fotografkinja iz Podgorice, koja je zahvaljujući svom talentu za fotografiju, kreativnoj energiji i entuzijazmu učestvovala sa autorskom izložbom fotografije na temu život žene u ruralnim područjima na ovogodišnjoj kulturnoj manifestaciji “ Septembarski dani ’’ , koja okuplja brojne fotografe iz Crne Gore i Srbije.  Ova nikšićka manifestacija ima za cilj da na jednom mjestu, u umetničkom ambijentu, udruži mnogobrojne vizuelne umetnike iz Srbije i Crne Gore, koji razmenjuju iskustva umetnika iz svih oblasti vizuelnih umetnosti, a najviše je stvaraoca na polju fotografije i videografije.

Tamara Martinović foto: privatna arhiva

U ekskluzivnom razgovoru za Foto In magazin Tamara govori o prednostima amaterske fotografije, moći fotografije da prikaže realan život i unapređenju rada na projektima koji mogu povezati fotografe iz Srbije i Crne Gore.

 

Kada se javila ljubav prema fotografiji ?

 

Ne sećam se. Kao da sam joj se oduvek divila. Onim malim starim ,,mašinama” marke Laika i svemu što su proizvodile,ali  za mene je možda sve počelo kupovinom prvog malog digitalnog fotoaparata na trećoj godini studija. Tada sam počela da se igram.

 

Koja je, po Vašem mišljenju, razlika između amaterskog i profesionalnog bavljenja fotografijom, budući da ste po profesiji profesorka engleskog jezika ?

 

Diploma? Haha. Ako kao profesorka zarađujem za hleb, pa me to čini profesionalcem, onda me fotografisanje od kog ne zarađujem, čini amaterom? A onaj ko je završio vizuelne umetnosti, recimo, i uz to daje privatne časove engleskog jezika, da li je u tome amater? Taj amater na časovima englekog jezika može da bude bolji od mene. Rad na sebi i izgrađivanje svog izraza nadmašuju sve. I tu titule gube svaki značaj.    

 

Kakve čari ima amaterska fotografija u odnosu na profesionalnu fotografiju?

 

Možda slobodu da se fotografiše ono što se poželi onda kada se poželi. Pod uslovom da  profesionalno fotografisanje znači fotografisanje onoga što se u datom trenutku na tržištu traži.

 

U okviru nikšićke manifestacije “ Septembarski dani ’’ ste imali autorsku fotografsku izložbu pod nazivom ,, Život žene u ruralnim područjima”. U kojoj meri fotografija, kao vizuelna umetnost u današnjoj eri digitalizacije, može prikazati našu realnost publici kao što je, na primer, seoski život?

 

U velikoj. Tu nema nameštanja, nema prevare. To je život onakav kakav se svakodnevno sreće. Čak i onda kada probaju da poziraju, ljudi sa sela to rade na jedan iskreno očigledan način i ima u tome nečeg suštinskog. Takvo je bilo moje iskustvo.

 

Na koji način se amaterski fotografi koji stvaraju u Srbiji i Crnoj Gori mogu povezati i zajedno udružiti snage kako bi širokom auditorijumu predstavili svoja fotografska dela?

 

 

Radom na projektima koji bi okupili sve fotografe dobre volje i slobodnog vremena. Odgovaranjem na tematske zadatke mogla bi da se napravi jedna lepa družina fotogarafija koje bi predstavile, kako ozbiljne i tabu teme, tako i one lepše i veselije na koje nas povremeno valja podsetiti. Umetničko oko ljudi iz različitih gradova i različitih životnih iskustava imalo bi štošta da pokaže na jednom mestu.

 

Fotografije su nastale kao autorsko delo Tamare Martinović u okviru projekta ” Život žene u ruralnim područjima”

 

Galerija autorskih fotografija Tamare Martinović na temu seoskog načina života

 

Anđela Zec

Diplomac Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Pasionirana ljubiteljka pasa i mačaka, a posebno pomeranaca, patuljastih šnaucera i francuskih buldoga.