Moda kao porodična tradicija
Dok sam studirala, izdržavala sam se prodajući stvari, koje sam radila, i to sam smatrala hobijem. Moda me je zanimala na drugi način, kroz teoriju. Tada se to nekako preplelo i počelo da prija
Aleksandra Lalić, modna kreatorka
Modna kreatorka Aleksandra Lalić je po obrazovanju istoričarka umetnosti, a po životnom pozivu modna dizajnerka. Zahvaljujući ovogodišnjoj i prethodnim modnim prezentacijama svojih kreacija u okviru manifestacije Belgrade Fashion Week, ove godine je osvojila modnu nagradu Boris Nikolić, koja nosi ime nekadašnjeg najboljeg modnog kreatora mlađe generacije u Srbiji, koji, nažalost, više nije sa nama. Za čitaoce Foto In magazina otkriva koliko joj znači ovo priznanje i na koji način tumači modu.
Završnica četrdesetdruge oktobarske Beogradske nedelje mode je za Vas bila više nego uspešna, budući da ste osvojili nagradu Boris Nikolić. Kako Vi doživljavate ovu nagradu, koja nosi ime po pokojnom stilisti televizije B 92 i modnom kreatoru Borisu Nikoliću, koji se smatrao najboljim modnim kreatorom mlađe generacije u Srbiji ?
Nagrada Boris Nikolić za svakog dizajnera ima poseban značaj, posebno za onog ko je pratio, poznavao i voleo njegov rad. Nagrade uvek pruže veliku radost, ali i proizvode dodatni osećaj odgovornosti, kako u profesionalnom , tako i u ljudskom smislu, ali više u ljudskom. Ova nagrada proizvodi pojačano dejstvo. Nosi ime čovka koji je modi u Srbiji ukidao status banalnosti i, koristeći je kao polje promišljanja i izvođenja različitih stvarnosti, približio je umetnosti.
Završili ste studije istorije umetnosti, a modnim dizajnom se bavite nešto više od jedne decenije. Kada ste odlučili da Vam posao modnog kreatora bude životni poziv ?
Odrasla sam u maminom ateljeu RL u Somboru. To je bio jedan od prvih butika u gradu. Ona je dizajnirala i izrađivala žensku odeću. Tu sam se modirala, uživala u imaginarnom svetu mode, među materijalima, stranim modnim časopisima, krojevima, mašinama i alatima.
Tu sam učila da šijem, krojim i maštam, ali nikad nisam želela da to radim za druge. Dok sam studirala, izdržavala sam se prodajući stvari, koje sam radila, i to sam smatrala hobijem. Moda me je zanimala na drugi način, kroz teoriju. Tada se to nekako preplelo i počelo da prija.
U kojoj meri je moda povezana sa istorijom umetnosti ?
Moda boravi u svim područjima. S obzirom na to da se može shvatiti kao jezik, sistem znakova, proizvodni proces, da je povezana sa društvenim kretanjima , ona može biti deo različitih disciplina.
U odnosu istorije umetnosti i mode, moda je ta koja se “okoristila” kako umetnošću, tako posredno i njenom istorijom. Moda izvlači odlike različitih epoha i pravaca, kombinuje ih i degeneriše, kako bi dobila novinu.
Koliko ste radnih sati uložili u izradu modne kolekcije, koju ste publici predstavili na nedavno završenoj nedelji mode u Beogradu ?
Ne znam. Nikad se ne preračunavam. Ali mogla bih se prisetiti koliko sam dana za to vreme redovno jela i koliko sati spavala.
Koje su prednosti, a koji nedostaci modne scene Srbije ? Šta je ono, što bi, po Vašem mišljenju, trebalo promeniti ?
Mene raduje što je poslednjih godina modna scena, čini mi se, sve uzbudljivija. Značajan podsticaj u tome pružaju Beogradska nedelje mode, koja dizajnerima omogućava periodično predstavljanje njihovog rada i Beogradski dizajn distrikt, koji već osam godina razvija nešto što je postalo važan deo identiteta grada, održava dizajn u preuzetništvu i nudi dizajn različitog senzibiliteta.
Dok lokalno interesovanje godinama oscilira, stranci padaju u nesvest. Ono što je nedostatak jeste to, što kad pričamo o modnoj sceni u Srbiji, pričamo, zapravo, o modnoj sceni Beograda.